Oduvijek me prožimao osjećaj da ono što radim treba donositi više za sve. Ne
samo meni, ne samo onima koje volim, nego svima. Nisam točno znala što je to i to
me ljutilo. Htjela sam točno znati kako bih to točno slijedila i razvijala i bila u tome
najbolja. Nisam htjela gubiti vrijeme i snagu na „krive puteve“, a često sam osjećala
kada sam nešto izabrala na svom životnom putu, da sam „skrenula“ i da taj izbor ne
vodi u pravom smjeru.
Koliko vas se tako osjeća? Sada ili mnogo puta ranije? I taj osjećaj me ljutio.
Kada pomislim, veliki dio života provela sam žaleći zbog nekog izbora, još uvijek ne
znajući što bih zapravo trebala raditi? To me vodilo kroz desetljeća proučavanja
raznih tehnika koje su mi trebale pokazati put. A sada znam, cijelo vrijeme koračala
sam „pravim“ putem. Tu jasnoću donio mi je Access Consciousness (prijevod. Pristup
Svjesnosti) kojem sam vrlo zahvalna na mnogo toga. Uistinu, ove tehnike i alati
omogućili su mi da pristupim sebi, svojem tijelu, postojanju, a potom i svojoj svijesti i
svjesnosti.
Ako me pitate što sam najvažnije usvojila u Accessu, onda je to da postavim
pitanje kada je „gusto“ i kada bih sigurno zaključala situaciju sa nekim „tvrdim“
zaključkom (tipa: „ovo je teško, ovo je nemoguće, ovo će me uništiti“ itd.). Zatim,
usvojila sam da odgovor na postavljeno pitanje ne iščekujem, da situaciju pustim i da
imam povjerenja da će mi „odgovori“ (osjećaj, poruka na mobu, naslov u novinama,
slučajni razgovor koji čujem u prolazu i sl.) doći baš kada ih trebam. Usvojila sam i to
da na ponuđenu mogućnost ne odgovaram sa usvojenim znanjem kojemu se
pristupa razmišljanjem, već da uzmem malo mira za sebe i zapitam se donosi li mi taj
izbor više u životu?, te da pustim tijelu da mi odgovori. I odgovorit će. Kako kome.
Meni se trbuh stegne ako je to loši izbor, kada je dobar onda osjećam kao da se
širim, kao da lebdi neki dio mene.
Sve te alate upotrijebila sam prije nekih 10 mjeseci kada sam se našla pred
još jednim izborom. Ono što sam razvijala kao djelatnost na području svjesnosti u
proteklih 5 godina i dalje je bio izbor broj 1. Ja točno znam da me to vodi tamo gdje
trebam biti. O tome ne dvojim. No, prije 10 mjeseci, u djelatnosti koju obavljam već
30-setak godina, u ljekarničkoj djelatnosti, ponuđeno mi je mjesto koje bih nekada
uzela s obje ruke i bez pitanja. Sada sam postavila pitanja po svim pravilima Access
Consciousnessa i čekala sam da mi dođe „osjećaj“ kreira li to više za mene i sve
ostale ili ne. Kada jednom stavite sebe na prvo mjesto, ne birate više iz ega (koji bi
sigurno rekao „Da“) već iz svjesnosti.
Dobila sam jasan osjećaj da to trebam izabrati. Tijelo mi je davalo odgovor.
Ovaj izbor kreira više za sve. A um? Njemu naravno nije jasno. Kako to kreira više?
Ako to izaberem, neću imati vremena baviti se djelatnošću iz svjesnosti. Tečajevi,
Zoomovi, tretmani, radionice, sve će to otići u drugi plan. Pisanje tekstova iz područja
svjesnosti u lokalnom tjedniku je bilo prvo što sam obustavila. Nije bilo kompatibilno
sa novom dužnosti na koju sam imenovana. I sad mi je još manje bilo jasno. Um se
bunio. Osjećala sam sukob uma i svjesnosti što je stvaralo nemir na koji sam već bila
zaboravila. Kroz rad u svjesnosti bilo je sve više mira i sklada unutar mene i ovaj
nemir što se počeo javljati zbunjivao me sve više.
To je, unutar svakog izbora koji napravite, razdoblje u kojem trebate imati povjerenja u sebe i univerzum.
Jer, ako ste izbor donijeli na osnovu pitanja koje ste postavili i svjesnosti koju ste dobili za
postavljeno pitanje, onda je taj izbor sigurno dobar. U ovom razdoblju dok
restrukturiranje i transformacija traju, rezultat izbora se ne vidi. U jednom trenutku,
kada bude unesena dovoljna količina energije sa vaše strane u taj izbor koji ste
napravili, rezultat će postati vidljiv. Tada ćete reći sami sebi: „Vidiš, jesam li ti rekla da
je ovo pravi izbor?“. Do tada treba imati povjerenja.
Tako sam ja ušla u jedno zahtjevno razdoblje života koje nisam nikako
očekivala da ću jednom doživjeti. Naravno da sam, kao i u svemu što radim, davala
svoj maksimum i bila vrlo precizna i odgovorna, no u pozadini vrtio mi se film
svjesnosti sa stalnim pitanjem “Što je ovo?“. Naime svojevremeno bila sam na nekom
maksimumu profesionalnog dosega vezano na moju temeljnu struku. I, kako to često
biva, kada se upravljačka struktura promjeni, ono zbog čega vas jedni postavljaju
visoko, drugi vas ruše. To je realnost i nije ništa novo. No ima jedna stvar. Način na
koji sam promijenila svoj položaj bio je obezvređujući za sve što sam uložila. Također
sredina i položaj u koju sam bila upućena na rad na kraju te priče, oduzela mi je
mogućnost bilo kakvog razvoja, napredovanja i kreativnog djelovanja u struci.
Vjerujem da je ovo imenovanje koje mi je uslijedilo prije 10 mjeseci bilo prilika da,
energetski gledano, rehabilitiram svoj nekadašnji trud uložen na tada vodećoj poziciji.
Prilika da prvo sebi, a potom i drugima, pokažem što i koliko mogu i kako mogu. I
prihvatila sam se toga svim svojim bićem.
Ponovno na vodećoj poziciji koristila sam sve alate i tehnike koje sam u
međuvremenu naučila. Nisam više sumjala u sebe, bila sam podržavajuća prvo sebi,
potom i drugima, apsolutno slika i prilika certificiranog facilitatora Access
Consciousnessa na svom zadatku iz svjesnosti. Sada imam puno širu sliku svega što
se zbiva i imam potpuno drugačiji pristup svakom zadatku nego kada sam prvi puta
bila na vodećoj poziciji. No, malo po malo, sve veći opseg poslova dovodio me u
stanje iscrpljenosti koje nisam prepoznavala. Često bi me nespecifično boljelo čitavo
tijelo, ništa posebno, a opet sve. Zujalo bi mi u glavi, tlak skakao gore-dolje (nikad
prije nije), glavu ne bih mogla okrenuti u stranu. Vrlo neobični simptomi za nekoga
tko se bavi tehnikama svjesnosti i ima alate za sve nabrojano. I opet sam bila u
pitanju. Što god da se dešava, ostanite u pitanju. Najjednostavnije je ono „Što je
ovo?“, zatim:“Što da radim s tim? Koje sam ja dobro u ovome, a to ne vidim? Kako
da to promijenim?“ Samo, molim Vas, nemojte zaključati situaciju zaključkom. On će
samo donijeti dramu, traumu i patnju, nikako svjesnost.
Pitanja koja sam postavila donosila su mi svjesnost o potrebi intenziviranja
odlazaka na masažu, novu vrstu vježbi za tijelo, više kretanja kroz prirodu, više
samoće i tišine u slobodno vrijeme, više sna. Slijedila sam taj osjećaj u sebi koji
dolazi kao „odgovor“ na moja pitanja. Pri tome su dolazile nove ideje za radionice,
nove edukacije drugih edukatora iz svjesnosti koje sam pohađala.
Ustanovila sam i nove alate i tehnike za rekonstrukciju tijela i usklađivanje emocionalnog, misaonog i
duhovnog nivoa, naziva „Universal Body“ („Univerzumsko tijelo“) za koje sam
napisala priručnik i uspostavila sustav radionica gdje se to uči, vježba i usavršava.
Sada mogu reći da ova radionica daje znanja kojima je moguće vrlo jednostavno podešavati frekvencije tijela sa promjenama u univerzumu koje se svakodnevno događaju, a mi ih ne razumijemo.
Mi bolove u tijelu pripisujemo tko zna čemu, onu psihičku napetost pripisujemo
stresu na mnogim poljima, nezadovoljstvo koje nas prožima pripisujemo brojnim
faktorima/osobama oko nas. Zapravo radi se o konstantnoj potrebi za podešavanjem
vlastitih vibracijskih sustava na vanjske promjene. Ovi alati do kojih sam došla
omogućavaju da u tom novom načinu na koji postojimo, idemo s razumijevanjem
svega, imamo lakoću i budemo radosni. Alati ove radionice evaporiraju strah, jer on
nestaje kada razumijemo i kada imamo povjerenja. To sve mi je donio izbor prije 10
mjeseci koji mi je izgledao da me udaljava od svega što ja jesam.
Isto tako naša tijela sve su osjetljivija na energiju koja nas okružuje. To se
odnosi baš na sve. Odjeću, hranu, piće, ljude, prostor, poslove. Sve. Sada naša tijela
na sve moguće načine signaliziraju kada stvari nisu za nas dobre. Tako da sve što
osjećate teškim, bolnim, napetim, preopterećujućim, prezahtjevnim- zapravo govori o
okolini i njezinoj kvaliteti. Obzirom na to, možemo mijenjati okolinu u okvirima
dostupnog, a možemo i učiti alate kojima ćemo transformirati utjecaj tih vibracija na
naš sustav i tako biti otporniji na njih. Zato sve više zaposlenih prekida rad, odlazi na
druge poslove ili potpuno mijenja način kako privređuje za život. Objašnjenje se krije
u njihovoj svjesnosti o utjecaju postojeće okoline na njihovo zdravlje i kvalitetu života.
Oni koji žive u starom sustavu vrijednosti i odbijaju napraviti pomake u
svjesnosti, oni i dalje optužuju nekog drugog. Traže krivicu u nečemu izvan sebe,
rješenje situacije vide u rušenju postojećeg. Bez obzira u čemu uspjeli, to ih nikada
neće dovesti bliže sebi. Jedina samostojnost dolazi iz svijesti o svojoj vrijednosti i
spoznaji da se sva snaga i sva rješenja za kvalitetan život nalaze unutar vas samih.
Meni je cijelo ovo 10-to mjesečno putovanje donijelo više. Mogu reći da sam,
kad podvučem crtu, u potpunosti svjesna da na odgovornom položaju unutar struke
mogu uspješno funkcionirati i postići maksimalan rezultat. Svaka nelagoda,
ograničenje, opterećenje i slabost tijela koja se pri tome javlja nema veze sa mojim
tijelom, već je posljedica polaritetne realnosti koju zaključavam, pa tek potom
transformiram. Trebam još usvojiti automatski mehanizam transmutacije navedenog
u akustički val svjesnosti koji će potom nestati u prostoru.
Isto tako mogu reći da sam osvijestila i potvrdila da je moje opredjeljenje za
rad na području podizanja svjesnosti ono što me ispunjava radošću, lakoćom,
zadovoljstvom, svrhom i donosi mi osjećaj sa tijelom koji me osnažuje. Tu ja sebe
svakako vidim sve do kraja moga puta.
Zato, kada idući puta osjetite neku nelagodu sa tijelom, zastanite. Udahnite
svjesno i izdahnite, sklopite oči i zapitajte se kome to pripada? Nije Vaše i rad na
tome odvest će Vas u područje veće lakoće na mnogim područjima.
I, na kraju, kada radite izbore, postavite pitanje i iz svjesnosti birajte. Jer, ono
što bi um glatko odbio, možda je baš najveća prilika za Vaš napredak? Možda Vam
taj izbor, ako ga izaberete, donosi ono što najviše trebate?
Postavite pitanje!
Vaša Maja!
